Sretna Nova 2017. godina!

Dragi libertarijanci, sretna, slobodna, i prosperitetna nam Nova 2017. godina! Da se ove godine još više družimo i sarađujemo (online & offline), i da u okretanju kolektivista u libertarijance budemo uspješniji nego ikada.

Ispovijest o samocenzuri jednog libertarijanca zbog straha od etikete 'zbunjenog rusofila'

Prije neki dan na Facebooku viđoh ovaj veoma cool i sasvim nezlonamjeran video klip iz Rusije, ali ne smjedoh ga podijeliti ni sa najbližim prijateljima a kamo li kao public post, zbog straha da bih mogao biti prozvan rusofilom.  Zabrinut mogućim neželjenim posljedicama, kukavički sam podvio rep. :)  Iako sam doista imao želju da to podijelim.  Jedan libertarijanac? Shame on me!

Facebook link: This Is How You Keep Kids Healthy Siberian Style!

YouTube ekvivalent:

Međutim, kada je jedan prijatelj isti taj klip kasnije podijelio sa mnom, odlučio sam instantno napisati ovu kratku ispovijest vlastitog sramotnog čina povinovanja propisanoj mudrosti javnog mnjenja.  U ovom specifičnom primjeru, pripisana mudrost je iziskivala moje uzdržavanje od dijeljenja zanimljivog sadržaja iz Rusije, jer pošto isti ne degradira tog vječnog neprijatelja Zapada, to automatski znači opasnost da će moj akt biti shvaćen kao simpatiziranje i veličanje neprijatelja.   Dakle, rusofil!  Stoga je bilo daleko pametnije činom samocenzure, tj. zanemarivanjem sadržaja u pitanju, doprinijeti očuvanju nadasve dragocjene harmonije društva u kojoj je Zapad neupitno dobar a Rusija izričito zao susjed.

Ovakvo regimentirano umno stanje prosječnog pojedinca je zasluga nevjerovatne učinkovitosti eksperimenta društvenog inzenjeringa - oblikovanja javnog mnjenja od strane centara moći za interes koncentrisanih specijalnih privatnih interesa.

Po pitanju Rusije, mišljenje javnog mnjenja je oblikovano da je Rusija trajna babaroga prema kojoj treba u nedogled nastaviti prakticirati hladno-ratovski mentalitet, u svrhu da im se ne dozvoli sticanje bilo kakvog pozitivnog svjetla u očima ostatka svijeta?  Sve što je pozitivno ili - kao u gornjem primjeru - interesantno u potencijalno pozitivnom smislu o Rusiji treba ignorirati, a sve negativno o njoj treba hitro i gromoglasno iznositi u prvi plan.  U nedostatku očiglednih mračnih namjera pri nastupima Rusije na internacionalnoj sceni poželjno je izmišljati laži i podbacivati spletke u svrhu njene diskreditacije.  Pri tom naravno ne treba brinuti o dokazima, jer, kao što je to opisao Zbignew Brzezinski, dovoljno je samo pozivati se na neslavnu sovjetsku istoriju Rusije da se postigne željeni efekt njenih zlih namjera i danas.

Iako volimo da se naslađujemo na račun bijedne ruske ekonomije, sve njene liberalne reforme i privredni napredak u novije vrijeme su nam mrske činjenice, jer to ne samo da ih izvlači iz ekonomske nemaštine već i oslobađa kontrole od strane Zapada.  Sva vojna ulaganja, inovacije, vojne aktivnosti, i spoljna politika Rusije moraju isključivo biti shvaćeni kao odrazi pretenzije za oživljavanjem Sovjetske imperije, nikakvo manje zlo od toga.  Ko u to ne vjeruje neka se samo sjeti Sovjetskog Saveza.  I ne daj nam bože bilo kakve kulturne razmjene sa Rusima, još bismo mogli početi tečno govoriti Ruski.  Jer mi smo ipak prefinjena Evropa.

Politički profitabilna patriotska mantra ekonomskog protekcionizma u potpunoj suprotnošću sa ekonomskom stvarnošću

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se izvinila hrvatskoj javnosti nakon što je otkriveno da je dubrovačkoj djeci na Dan branitelja Dubrovnika dijelila čokoladice srpskog proizvođača Pionir iz Subotice.

"Iznimno sam razočarana jer osobno zastupam i podržavam kampanju Kupujmo hrvatsko. U toj košari su se našli proizvodi koji nisu bili hrvatske proizvodnje, a koji se nalaze na hrvatskom tržištu. Hrvatska predsjednica mora promicati hrvatske proizvode i to se više neće dogoditi."

Šta reći da bi se dočarala banalnost ovog izljeva patriotizma hrvatske predsjednice kao i banalnost samog koncepta kampanje "Kupujmo hrvatsko", osim priložiti na razmišljanje sliku koja dočarava stvarnu tržišnu povezanost dvije susjedne zemlje.

Naravno, radi se o blokadi granica Srbije za hrvatski promet, koja je u jesen 2015. uvedena kao odmazda za blokadu granice sa hrvatske strane zbog spora oko problema sprječavanja prolaza vala izbjeglica kroz zajedničku granicu.  Jedanaest kilometara duga kolona šlepera sa robom za Srbiju govori sama za sebe.

Koje blagodati nam donosi zakon za strance o obaveznom posjedovanju 150 KM novčane vrijednosti po svakom planiranom danu boravka u BiH?

U članku na Vijesti.ba čitam da stranac po svakom danu namjerenog boravka u BiH mora posjedovati vrijednost od minimalno 150 KM. Citat: “Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, donijelo je Odluku o najmanjem iznosu sredstava potrebnom za izdržavanje stranca za vrijeme namjeravanog boravka u Bosni i Hercegovini, u skladu sa Zakonom o strancima. Odlukom je definirano da stranac prilikom ulaska u BiH u 2017. godini mora raspolagati sa 150 KM ili protivvrijednosti u stranoj konvertibilnoj valuti za svaki dan namjeravanog boravka u BiH.”

Da banalno ispitamo malo tu stvar. Ja na granici mogu reći da namjeravam ostati samo jedan dan i uz sebe priložiti dokaz o posjedovanju 150 KM novčane vrijednosti, a ostao sam 14 dana jer sam se super provodio. Istina, surfajući po kaučima i jedući pite kod svojih gostoljubivih prijatelja Bosanaca i Hercegovaca, onih 150KM vrijednosti nikako nisam trošio, tako da sam sve to vrijeme ostao uredan po zakonu.

Šta sad gospodo uhljebnici? Osim u slučaju ako ćete me po izlasku iz zemlje možda kazniti zato što sam obećao ostati jedan dan a ostao sam 14 dana, ili/i što na tih neplaniranih dodatnih 13 dana nisam unaprijed priložio dokaz o posjedovanju dodatnih 1950 KM (koliko iznosi cifra za 13 dana), očigledno da vam smicalica od 150 KM nije dovoljna da biste vi pomoću nje trljali ruke. Sa obzirom na vašu $tvarnu namjeru, daleko mudrije rješenje bi vam bilo da utjerujete pravilo da posjetioci toliko novca svaki dan moraju potrošiti, sa dodatnom klauzulom da proizvodi i usluge moraju biti domaće bh radinosti, sve to dokazujući uz uredno priložene račune po izlasku iz veledrž. vukojebine Bosne.

Sa obzirom da je ovaj zakon došao na prijedlog Ministarstva sigurnosti, dobija se utisak da ova legislativa ima zadatak pospješivanje sigurnosti stranaca u BiH. Što više para u džepu, to je čovjek manja meta raznih oportunista kao što su džeparoši, taksisti, otmičari, itd., ima smisla! Ili možda da se spriječe siromašni problematici, izbjeglice, migranti od ulaska u državu i tako spasi naš darežljivi socijalni sistem od kolapsa. Vašu okrutnu poruku nesretnom šljamu svijeta da Bosna i Hercegovina ne prima takve najbolje svakako možete jednostavno opravdati izgovorom kako je slična politika norma u nekim drugim državama. Malo čudna namjera, pošto smo većinom i sami takvi siromašni nesretnici.

A ima li prosječan Bosanac i Hercegovac 150 KM svaki dan u svom džepu? Jedva da na sebi ima dovoljno mesa da ga pas lutalica ima za šta ugristi. I ostat ćemo takav šljam od kosti i kože, sudbina potpomognuta katastrofalnim državnim mjerama poput ove. Ovakvim direktnim poticajima za nedolaženje stranaca u Bosnu i Hercegovinu ne samo da ne podižete razinu nekakve njihove sigurnosti, već i zatirete turizam, gušite svakodnevnu trgovinu sa kupcima iz susjednih zemalja, odagnavate međunarodnu biznis kooperaciju, otežavate kulturološke razmjene među ljudima, i šta sve još ne... A takođe ćete time osiromašiti i budžet koji ovim činom zapravo posrednim putem žudno pokušavate napumpati.

Platonova alegorija pećine kao oličje medijske doktrinacije društva

Bez obzira na šokantno razočarenje i višednevno tugovanje i razjarenost velikog broja pristalica Hillary Clinton zbog njenog poraza u američkim predsjedničkim izborima, ono što se njihovim porazom zapravo uistinu dešavalo ukazuje da je realistično za očekivati da se u umovima većeg nego ikad broja javnosti odigrava puno objelodanjenje Platonove Alegorije pećine, u njihovoj percepciji prema mainstream medijima.

Oni koji u proteklim američkim predsjedničkim izborima nisu bili u stanju uvidjeti očiglednu i bestidnu pristrasnost svih američkih pa i svjetskih mainstream medija  - ignorisanjem objavljivanja relevantnih procurenih Wikileaks informacija o nemoralnim i kriminalnim radnjama pojedinih kandidata, otvorenom diskriminacijom predsjedničkih kandidata (Trump, Johnson, Stein, ...) proizvodnjom pristrasnih ekspertnih mišljenja, manipulacijom javnosti namještenim anketama, saučesništvom u namještanju debata tajnim dostavljanjem pitanja, i na kraju holivudskim glumljenjem šoka zbog pobjede Trumpa koju - prema njihovim tvrdnjama - niko nije predvidio - teško da će za to imati bolju priliku sve do narednih izbora 4 godine kasnije.

Ali činjenica da je uprkos medijskog rata u korist američke Demokratske stranke, Hillary Clinton, i korporacijske mašinerije koja je stajala iza njih ipak pobijedio Trump je indikator da je dobar dio američke javnosti već neko vrijeme okrenuo leđa propagandnim manipulatorima.  Tome ide u prilog i činjenica da mediji iz godine u godinu ozbiljno gube publiku, gdje javnost sve više otkaziva kablovsku TV pretplatu i okreće se alternativnim medijima.  Zahvaljujući internetu i društvenim medjima, danas, mali ali rastući segment društva na najdostupniji mogući način konzumira i upoređuje lepezu online medijskih izvora kako bi imali dovoljno informacija za formiranje vlastitih zaključaka o istini.  Šokirani informacijama do kojih dolaze i duplo šokirani medijskim neizvještavanjem i manipulacijama informacija, sve veći broj građana se u inat upušta u vremenski zahtijevno informiranje i debatiranje unutar svojih poznaničkih krugova.  Među njima je takođe sve veći broj onih koji - zbog toga što su doboko zagrizli i vremenom postali eksperti u razotkrivanju medija - se odlučuju da i sami postanu dio alternativnih medija.  Sve to je ohrabrujući trend koji mi zaljubljenici individualne slobode možemo proslavljati, jer on se više nikad ne može zaustaviti i samo će još brže rasti.

Da bismo došli do odgovora zašto mainstream mediji ne obavljaju svoj posao savjesno kako se od njih to i očekuje, potrebno je preispitati naša uvjerenja o stvarnoj svrsi i odgovornosti medija.  Da njihova "sveta" funkcija možda nije da budu "nepristrasni" bilježnici i reporteri čovjekovih djela i vrlina, već da im je svrha proizvodnja vijesti i izvještavanje sadržaja koji će im donijeti profit.  A što jednostavno objašnjava činjenicu da mediji mogu biti i često jesu kupljeni i plaćeni da promoviraju agende koje često pomućuju, iskrivljuju, i prikrivaju stvarnost, u korist onih koji kupuju njihove propagandne usluge.

Iako je Platon napisao Alegoriju pećine sa namjerom da slikovito objasni svoju (pogrešnu) mističku viziju stvarnosti i imaginacije, ona daleko bolje oslikava današnju stvarnu - a potresnu - ulogu i uspjeh medija u manipulaciji društva.  Možda će ova uistinu ironična animacija stanja doktrinacije društva ponukati još neke da prestanu biti žrtve propagande i da potraže istinu drugdje, u raznolikijim medijima na tržištu.  Bez istine nije moguće razumno i moralno odlučivati, istina je ključna ako želimo živjeli u svijetu sa manje ratova i razaranja a više mira, pravde, kooperacije, prijateljstva, i prosperiteta.

Slobodarski nastupi Ivana Pernara zaslužuju podršku libertarijanaca

Prateći političke nastupe Ivana Pernara u Hrvatskom saboru i u medijima, nemoguće je nezapaziti pažnju javnosti koju su privukle njegove kritike hrvatske i EU politike.  Svojom govorničkom vještinom često potkrijepljenom jednostavnim činjenicama uspijeva privući pažnju svih jugonostalgičara, okorjelih kolektivista, i svih normalnih ljudi bez nacionalističkih nastrojenja - a sa željom za mirom i suživotom kroz istinsku slobodnu kulturološku razmjenu i zbližavanje naroda koji imaju toliko toga sličnog i zajedničkog.

Ali Pernar pravi i ozbiljne ekonomske pogreške koje se ne mogu progutati.  Po nekim mojim procjenama, čini se da Pernar stoji korak između današnje političke stvarnosti i nekakve blaže liberalne političke opcije, koja tek treba da se nekad u budućnosti pojavi.  Postoje indicije da je Pernar evoluirao ka - društvu prihvatljivijem - socijalnom i protekcionističkom nastrojenju, pošto je nekada pisao free market orjentiran blog - kojeg više nema.  Da li je ta promjena posljedica politickog oportunizma ili promijenjenih uvjerenja, ostaje da ga o tome nekada i upitamo. U svakom slučaju, mislim da sa svim svojim vrlinama i manama taj mladi čovjek ima ogroman potencijal postati omiljeni političar, ne samo u Hrvatskoj već i u cijelom regionu. Ako već to i nije!?

Ja sam uvijek bio sličnog gledista, da libertarijanci politički trebaju nastojati pružiti ruku jugonostalgičnom i kolektivističkom segmentu društva, a naravno odbaciti rasističke struje koje se zbog privlačnosti našeg pro-tržišnog stajališta oko nas lijepe, kroz poruku da nema ništa loše u zbližavanju ljudi u regionu, ali da to treba biti - ne umjetnim utjerivanjem "čuvanja bratstva i jedinstva kao zjenicu oka svoga" već - na individualnoj bazi bez politike, kao i kroz jasnu poruku da mi želimo riješiti sve više rastuću potrebu socijalne pravde, i to jedino izvedivim i dokazanim rješenjem: smanjenjem i eliminacijom same potrebe za državnom preraspodjelom plodova individualnog rada.  Dakle, promocijom neprikosnovenosti individualne slobode i vlasništva, koje će potaknuti pojedinca na rad i stvaranje bogatstva - nevidljivom rukom Adama Smitha - rezultirati promociji blagostanja najvećeg broja ljudi.

Već neko vrijeme iželjkujem čuti takvo nešto od Ivana Pernara, ali ništa.  Kada bi otvoreno i bez rezervacija stao u zaštitu slobode koju toliko puta strastveno spominje u nekim pitanjima a površno ili čak zanemaruje u drugim, automatski bi dobio podršku malog ali intelektualno aktivnog libertarijanskog segmenta društva, i u Hrvatskoj i ostalim u zemljama regiona.  Bez obzira da li će se takav šampion slobode spontano pojaviti iz hrvatskog saborskog ormara, vrijedi nastaviti graditi libertarijansku intelektualnu mišićnu masu, koja će - osim sve većih nastupa libertarijanaca u medijima - u dogledno vrijeme početi izbacivati dokazane šampione slobode na političku scenu zemalja regiona.

A sve Pernarove nastupe koji se podudaraju sa libertarijanizmom vrijedi podržati. Takođe, njegove ideje koje se kose sa slobodom pojedinca treba bez izuzetka kritikovati.  Ali okanimo se čiste plitke ljudske ljubomore ili netrpeljivosti i napada ličnosti zbog nepodudaranja u nekim ili čak u većini političkih pitanja.  Podržimo apele na povratak individualne slobode njenim vlasnicima svaki put kada se ona promoviše, jer sloboda je dragocjena bez obzira ko je šampion što poziva na njenu neupitnost.

Odbacimo političku korektnost i branimo vrijednosti Zapadne civilizacije od džihadističkog ekstremizma

Tinejdžer izbjeglica iz Avganistana uz poklike "Allah akbar" sjekirom napao i ozlijedio putnike u vozu u Njemačkoj, saopštio je BBC. I reći ćes mi sad da je ovaj mladić počinio zločin? Ako doista tako misliš, onda si očigledno nevino neupućen ili imaš glavu u dupetu i ne želiš se suočiti sa istinom. A istina je to da ovaj 'primjeran' musliman je principijelno 'plemenitim' djelom propagirao ono što mu njegova vjera naređuje: 'ubiti kafira'. A ti kafire, imaš li ti muda makar potražiti istinu ili ćes se nastaviti zadovoljavati 'vrlinom' svakodnevnog uvježbavanja političke korektnosti? Nedaj bože da neko pogrdi 'religiju mira' zarad stajanja u odbranu Zapadnih vrijednosti, takvog islamofoba treba odmah ućutkati.

Došlo je vrijeme da odbacimo političku korektnost i počnemo voditi ozbiljne i iskrene diskusije o kompatibilnosti Zapadnih vrijednosti sa vrijednostima političkog Islama, a specifičnije džihadističkog ekstremizma. Da bismo mogli to činiti, prvo moramo početi obraćati pažnju i krenuti u istraživanje na tu temu. Slijedeći link je odličan početni resurs na temu političkog Islama: https://www.youtube.com/channel/UC0Uu4XnRS1hiz3JCpNFIuUg/videos

Terroristički napad u Nici - samo još jedna manifestacija posljedica vojno-huškačkog intervencionizma i političke korektnosti Zapada

Teroristi su ponovo izvršili teroristički napad u Francuskoj, ovaj put su na ulicama Nice kamionom pregažene gomile ljudi koje su slavile Dan Bastilje, 14. jula 2016. I šta je Francuska vlada kazala po završetku tog monstruoznog djela? To je bio čin strašnog zločina koji nikada neće slomiti volju francuske nacije u borbi protiv terorizma. Dakle, ni ovaj put nije bilo iskrene samorefleksije francuske vlade o uzrocima napada. Mediji širom svijeta su poslušno papagajisali uobičajenu propagandu i političku korektnost.

Ali ja ću vam sada reći zašto terorizam danas hara Evropom, i zašto svijet više nikada neće biti isti. Kao početnu ilustraciju, poslušajmo riječi sirijskog predsjednika Bašara Al Asada: "Terorizam nije karta koju možete igrati i vratiti u svoj džep. Kao škorpion, može vas ubosti u bilo koje vrijeme."

Francuska vlada zasigurno mora znati da terorističkim napadima na svojoj teritoriji plaća ceh za svoja licemjerja, huškanja radikalnih muslimana na sprovođenje djela terorizma na Bliskom Istoku.  Ko je širio laži o navodnim zločinima Gadafijevog ubilačkog režima i Rafale avionima bombardovao Libiju u kameno doba? Ko je financirao lažnu medijsku kampanju protiv Asadove vlade i naoružavao umjerene glavosjeke u Siriji? Mi obični smrtnici uopšte ne bismo trebali da znamo da se bilo šta od toga uopšte i dogodilo, a mainstream mediji su uradili svoj posao u osiguravanju da ništa od toga nikada i nećemo saznati, a tek nedaj bože povezati neke stvari. Ovaj stresni život može biti lijep, samo trebamo nastaviti gledati isključivo CNN i BBC!

Zapadna spoljna politika izgradnje nacija, u kombinaciji sa džihadističkom prirodom izvornog fundamentalističkog Islama, je danas uzrok bijede i za Zapad i za Bliski istok. Dokle god se građani Evrope drže u informacijskom mraku o vojnim avanturama svojih vlada na Bliskom istoku, Evropa će nastaviti da doživljava terorističke posljedice. Bilo kakvo pozivanje naših 'spasonosnih' vlada na kriminalnu odgovornost nikada neće pasti naše jadne umove. Naoružavanjem i bombardovanjem islamskih zemalja, mi njihovo pučanstvo radikalizujemo na džihad. Uvježbavanjem političke korektnosti i odbijanjem da kritikujemo džihad i otvoreno razgovaramo o vrlinama takozvane religije mira, zbog straha da bi naše razmišljane moglo biti uvrjedljivo za muslimane, efektivno smo pelcovani od bilo kakvog poštenog rasuđivanja o politici Islama.

Dakle imamo slijedeće: Francuska financira umjerene glavosjeke, izazivajući izbjegličke i migracijske valove ljudi iz ratom zahvaćene Sirije i drugih zemalja Bliskog istoka u Evropu, time bitno olakšavajući džihadistima da i oni dođu u Evropu i jurišaju kamionima u gužve miroljubivih ljudi koji proslavljaju slobodu. Evropska javnost, potpuno bez ikakvog razumijevanja onoga šta im se zapravo dešava, je solidan garant političarima za neometan nastavak njihovih kriminalnih radnji.  Apsolutnom ludilu nigdje kraja!

Korporacije imaju odgovornost samo prema svojim dioničarima

Korporacije imaju odgovornost samo prema svojim dioničarima, i u tu svrhu čine ono što im donosi profit. Ili kako je Milton Friedman najprostije rekao: "The business of business is business" ("Biznis biznisa je biznis"). Uzmite tu činjenicu u obzir slijedeći put kada razmišljate o društvenoj odgovornosti (dužnosti) medija prema javnosti. Koji su motivi onih kroje vašu istinu? Koliko imate povjerenja u njihov rad?

Opširnije čitanje:

The social responsibility of business is to increase its profits

Volim domaće, volim BiH?

Moj odgovor na akciju krajiških studenata u borbi za bh. ekonomiju:

Ako doista volimo BiH onda cemo kupovati ono sto je bolje, a ne nekakvim slijepim rodoljubljem i neumjesnim emocijama subvencionisati inferiornije proizvode i usluge.  Ako doista volimo BiH onda zelimo da nase kompanije budu konkurentne, kako na domacem tako i na globalnom trzistu, a to je moguce samo fer igrom na trzisnom bojnom polju.  Emocije i ponos gradjana nisu avenija za napredak privrede, to ce nam samo ubrzati njenu propast i nasu migraciju u zemlje gdje vlada zakon trzista a ne rodoljublje.

Sirija: Pet godina patnje i laži - Otvoreno pismo oca Daniela zapadnim vladama

Sirija: Pet godina patnje i laži - Otvoreno pismo oca Daniela zapadnim vladama