Prateći političke nastupe Ivana Pernara u Hrvatskom saboru i u medijima, nemoguće je nezapaziti pažnju javnosti koju su privukle njegove kritike hrvatske i EU politike. Svojom govorničkom vještinom često potkrijepljenom jednostavnim činjenicama uspijeva privući pažnju svih jugonostalgičara, okorjelih kolektivista, i svih normalnih ljudi bez nacionalističkih nastrojenja - a sa željom za mirom i suživotom kroz istinsku slobodnu kulturološku razmjenu i zbližavanje naroda koji imaju toliko toga sličnog i zajedničkog.
Ali Pernar pravi i ozbiljne ekonomske pogreške koje se ne mogu progutati. Po nekim mojim procjenama, čini se da Pernar stoji korak između današnje političke stvarnosti i nekakve blaže liberalne političke opcije, koja tek treba da se nekad u budućnosti pojavi. Postoje indicije da je Pernar evoluirao ka - društvu prihvatljivijem - socijalnom i protekcionističkom nastrojenju, pošto je nekada pisao free market orjentiran blog - kojeg više nema. Da li je ta promjena posljedica politickog oportunizma ili promijenjenih uvjerenja, ostaje da ga o tome nekada i upitamo. U svakom slučaju, mislim da sa svim svojim vrlinama i manama taj mladi čovjek ima ogroman potencijal postati omiljeni političar, ne samo u Hrvatskoj već i u cijelom regionu. Ako već to i nije!?
Ja sam uvijek bio sličnog gledista, da libertarijanci politički trebaju nastojati pružiti ruku jugonostalgičnom i kolektivističkom segmentu društva, a naravno odbaciti rasističke struje koje se zbog privlačnosti našeg pro-tržišnog stajališta oko nas lijepe, kroz poruku da nema ništa loše u zbližavanju ljudi u regionu, ali da to treba biti - ne umjetnim utjerivanjem "čuvanja bratstva i jedinstva kao zjenicu oka svoga" već - na individualnoj bazi bez politike, kao i kroz jasnu poruku da mi želimo riješiti sve više rastuću potrebu socijalne pravde, i to jedino izvedivim i dokazanim rješenjem: smanjenjem i eliminacijom same potrebe za državnom preraspodjelom plodova individualnog rada. Dakle, promocijom neprikosnovenosti individualne slobode i vlasništva, koje će potaknuti pojedinca na rad i stvaranje bogatstva - nevidljivom rukom Adama Smitha - rezultirati promociji blagostanja najvećeg broja ljudi.
Već neko vrijeme iželjkujem čuti takvo nešto od Ivana Pernara, ali ništa. Kada bi otvoreno i bez rezervacija stao u zaštitu slobode koju toliko puta strastveno spominje u nekim pitanjima a površno ili čak zanemaruje u drugim, automatski bi dobio podršku malog ali intelektualno aktivnog libertarijanskog segmenta društva, i u Hrvatskoj i ostalim u zemljama regiona. Bez obzira da li će se takav šampion slobode spontano pojaviti iz hrvatskog saborskog ormara, vrijedi nastaviti graditi libertarijansku intelektualnu mišićnu masu, koja će - osim sve većih nastupa libertarijanaca u medijima - u dogledno vrijeme početi izbacivati dokazane šampione slobode na političku scenu zemalja regiona.
A sve Pernarove nastupe koji se podudaraju sa libertarijanizmom vrijedi podržati. Takođe, njegove ideje koje se kose sa slobodom pojedinca treba bez izuzetka kritikovati. Ali okanimo se čiste plitke ljudske ljubomore ili netrpeljivosti i napada ličnosti zbog nepodudaranja u nekim ili čak u većini političkih pitanja. Podržimo apele na povratak individualne slobode njenim vlasnicima svaki put kada se ona promoviše, jer sloboda je dragocjena bez obzira ko je šampion što poziva na njenu neupitnost.
No comments:
Post a Comment