Ispovijest o samocenzuri jednog libertarijanca zbog straha od etikete 'zbunjenog rusofila'

Prije neki dan na Facebooku viđoh ovaj veoma cool i sasvim nezlonamjeran video klip iz Rusije, ali ne smjedoh ga podijeliti ni sa najbližim prijateljima a kamo li kao public post, zbog straha da bih mogao biti prozvan rusofilom.  Zabrinut mogućim neželjenim posljedicama, kukavički sam podvio rep. :)  Iako sam doista imao želju da to podijelim.  Jedan libertarijanac? Shame on me!

Facebook link: This Is How You Keep Kids Healthy Siberian Style!

YouTube ekvivalent:

Međutim, kada je jedan prijatelj isti taj klip kasnije podijelio sa mnom, odlučio sam instantno napisati ovu kratku ispovijest vlastitog sramotnog čina povinovanja propisanoj mudrosti javnog mnjenja.  U ovom specifičnom primjeru, pripisana mudrost je iziskivala moje uzdržavanje od dijeljenja zanimljivog sadržaja iz Rusije, jer pošto isti ne degradira tog vječnog neprijatelja Zapada, to automatski znači opasnost da će moj akt biti shvaćen kao simpatiziranje i veličanje neprijatelja.   Dakle, rusofil!  Stoga je bilo daleko pametnije činom samocenzure, tj. zanemarivanjem sadržaja u pitanju, doprinijeti očuvanju nadasve dragocjene harmonije društva u kojoj je Zapad neupitno dobar a Rusija izričito zao susjed.

Ovakvo regimentirano umno stanje prosječnog pojedinca je zasluga nevjerovatne učinkovitosti eksperimenta društvenog inzenjeringa - oblikovanja javnog mnjenja od strane centara moći za interes koncentrisanih specijalnih privatnih interesa.

Po pitanju Rusije, mišljenje javnog mnjenja je oblikovano da je Rusija trajna babaroga prema kojoj treba u nedogled nastaviti prakticirati hladno-ratovski mentalitet, u svrhu da im se ne dozvoli sticanje bilo kakvog pozitivnog svjetla u očima ostatka svijeta?  Sve što je pozitivno ili - kao u gornjem primjeru - interesantno u potencijalno pozitivnom smislu o Rusiji treba ignorirati, a sve negativno o njoj treba hitro i gromoglasno iznositi u prvi plan.  U nedostatku očiglednih mračnih namjera pri nastupima Rusije na internacionalnoj sceni poželjno je izmišljati laži i podbacivati spletke u svrhu njene diskreditacije.  Pri tom naravno ne treba brinuti o dokazima, jer, kao što je to opisao Zbignew Brzezinski, dovoljno je samo pozivati se na neslavnu sovjetsku istoriju Rusije da se postigne željeni efekt njenih zlih namjera i danas.

Iako volimo da se naslađujemo na račun bijedne ruske ekonomije, sve njene liberalne reforme i privredni napredak u novije vrijeme su nam mrske činjenice, jer to ne samo da ih izvlači iz ekonomske nemaštine već i oslobađa kontrole od strane Zapada.  Sva vojna ulaganja, inovacije, vojne aktivnosti, i spoljna politika Rusije moraju isključivo biti shvaćeni kao odrazi pretenzije za oživljavanjem Sovjetske imperije, nikakvo manje zlo od toga.  Ko u to ne vjeruje neka se samo sjeti Sovjetskog Saveza.  I ne daj nam bože bilo kakve kulturne razmjene sa Rusima, još bismo mogli početi tečno govoriti Ruski.  Jer mi smo ipak prefinjena Evropa.