Platonova alegorija pećine kao oličje medijske doktrinacije društva

Bez obzira na šokantno razočarenje i višednevno tugovanje i razjarenost velikog broja pristalica Hillary Clinton zbog njenog poraza u američkim predsjedničkim izborima, ono što se njihovim porazom zapravo uistinu dešavalo ukazuje da je realistično za očekivati da se u umovima većeg nego ikad broja javnosti odigrava puno objelodanjenje Platonove Alegorije pećine, u njihovoj percepciji prema mainstream medijima.

Oni koji u proteklim američkim predsjedničkim izborima nisu bili u stanju uvidjeti očiglednu i bestidnu pristrasnost svih američkih pa i svjetskih mainstream medija  - ignorisanjem objavljivanja relevantnih procurenih Wikileaks informacija o nemoralnim i kriminalnim radnjama pojedinih kandidata, otvorenom diskriminacijom predsjedničkih kandidata (Trump, Johnson, Stein, ...) proizvodnjom pristrasnih ekspertnih mišljenja, manipulacijom javnosti namještenim anketama, saučesništvom u namještanju debata tajnim dostavljanjem pitanja, i na kraju holivudskim glumljenjem šoka zbog pobjede Trumpa koju - prema njihovim tvrdnjama - niko nije predvidio - teško da će za to imati bolju priliku sve do narednih izbora 4 godine kasnije.

Ali činjenica da je uprkos medijskog rata u korist američke Demokratske stranke, Hillary Clinton, i korporacijske mašinerije koja je stajala iza njih ipak pobijedio Trump je indikator da je dobar dio američke javnosti već neko vrijeme okrenuo leđa propagandnim manipulatorima.  Tome ide u prilog i činjenica da mediji iz godine u godinu ozbiljno gube publiku, gdje javnost sve više otkaziva kablovsku TV pretplatu i okreće se alternativnim medijima.  Zahvaljujući internetu i društvenim medjima, danas, mali ali rastući segment društva na najdostupniji mogući način konzumira i upoređuje lepezu online medijskih izvora kako bi imali dovoljno informacija za formiranje vlastitih zaključaka o istini.  Šokirani informacijama do kojih dolaze i duplo šokirani medijskim neizvještavanjem i manipulacijama informacija, sve veći broj građana se u inat upušta u vremenski zahtijevno informiranje i debatiranje unutar svojih poznaničkih krugova.  Među njima je takođe sve veći broj onih koji - zbog toga što su doboko zagrizli i vremenom postali eksperti u razotkrivanju medija - se odlučuju da i sami postanu dio alternativnih medija.  Sve to je ohrabrujući trend koji mi zaljubljenici individualne slobode možemo proslavljati, jer on se više nikad ne može zaustaviti i samo će još brže rasti.

Da bismo došli do odgovora zašto mainstream mediji ne obavljaju svoj posao savjesno kako se od njih to i očekuje, potrebno je preispitati naša uvjerenja o stvarnoj svrsi i odgovornosti medija.  Da njihova "sveta" funkcija možda nije da budu "nepristrasni" bilježnici i reporteri čovjekovih djela i vrlina, već da im je svrha proizvodnja vijesti i izvještavanje sadržaja koji će im donijeti profit.  A što jednostavno objašnjava činjenicu da mediji mogu biti i često jesu kupljeni i plaćeni da promoviraju agende koje često pomućuju, iskrivljuju, i prikrivaju stvarnost, u korist onih koji kupuju njihove propagandne usluge.

Iako je Platon napisao Alegoriju pećine sa namjerom da slikovito objasni svoju (pogrešnu) mističku viziju stvarnosti i imaginacije, ona daleko bolje oslikava današnju stvarnu - a potresnu - ulogu i uspjeh medija u manipulaciji društva.  Možda će ova uistinu ironična animacija stanja doktrinacije društva ponukati još neke da prestanu biti žrtve propagande i da potraže istinu drugdje, u raznolikijim medijima na tržištu.  Bez istine nije moguće razumno i moralno odlučivati, istina je ključna ako želimo živjeli u svijetu sa manje ratova i razaranja a više mira, pravde, kooperacije, prijateljstva, i prosperiteta.