24 January, 2017

Pero Simić o drugu Titu

Kakva priča! Kakav monstrum!


A sjećam se da sam kao klinac išao sa cijelim selom na glavnu cestu da vidim Tita i ispratim ga u njegovom posljednjem prolasku kroz Travnik. Imao sam takva očekivanja da je Tito toliko velik i sjajan da sam u potrazi za tom blistavošću šarao lijevo desno pogledom po koloni automobila koja je polako prolazila, ali u svoj toj euforiji i buki među običnim ljudima u sakoima u tim limuzinama nisam uspio vidjeti Tita. Ostao sam duboko razočaran i uplakan zbog toga, neostvarena misija koja mi je ostala neprežaljena dugo godina. Eto tako je bio doktriniran jedan prosječan dječačić koji još ni u školu nije išao.

Inače moram reći da skidam kapu gospodinu Peri Simiću. Od njega sam ne tako davno konačno naučio da je Drugi svjetski za narode Jugoslavije kao prvo bio višestruki građanski rat, u kojem smo se međusobno tamanili, pa tek onda rat protiv nacističke Njemačke i fašističke Italije. Vlo bitna činjenica za koju se nadam da će se eventualno svakom čovjeku sa ovih prostora posložiti u glavi. Ovaj dokumentarac kao i mnoge druge gdje govori Pero Simić toplo preporučujem.


10 January, 2017

Liberali sa sluhom za progresivnu državu i protekcionizam u domaćoj privredi?

Gledajući gostovanje profesora Miodraga Zeca u banjalučkoj emisiji Ljudovanje, kao i obično u njegovim TV nastupima, i ovaj put sam uživao u pregršti interesantnih anegdota u njegovoj argumentativnoj kritici Evropske unije i vještom raskrinkavanju konvencionalne kolektivističke mudrosti koja preovladava u regionu, zabilježio par tema za kasnije dublje istraživanje - poput Karla Velikog.  Međutim, ovaj put ne mogoh zanemariti par stvari koje bi trebalo da muče svakog dosljednog klasičnog liberala (libertarijanca).

Kao prvo, profesor Zec je negdje u emisiji rekao da je država najvrijedniji izum ikada izmišljen.  Da je ova izjava potkrijepljena pažljivim liberalnim obrazloženjem o kakvoj se to državi zapravo radi, to ne bi bio problem.  Većina libertarijanaca mogu prihvatiti takvu tvrdnju, pod uslovom da se pod tim misli na državu svedenu na osnovne funkcije zaštite života, vlasništva, i slobode ponašanja pojedinca (policija, sudovi-vladavina prava, vojska)., i vrlo malo drugih stvari.  Ništa od toga u cijeloj emisiji nije rečeno.

Štaviše, u nastavku je profesor Zec naznačio kako je naš problem to što nemamo obrazovanu vladajuću elitu.  Taj argument je tačan samo ako obrazovana elita shvata neophodnost minimalne države i djeluje u skladu sa takvim uvjerenjem.  Ova činjenica ne smije biti zanemarena, već propovijedana do besvijesti.  Međutim, čini se da profesor Zec želi vladajuću elitu koja će za narod činiti svašta nešto.  To je već put u ropstvo sa neobuzdanom državom.

Otud vjerovatno i profesorov stav da je on za zaštitu domaće proizvodnje, dok se ne postigne konkurentnost.  Da li je za takvo upravljanje privredom doista potrebna obrazovana elita? Za to nije potrebno obrazovanje već jednostavna korumpiranost, koje imamo u izobilju.  Potrebno je samo pritisnuti prava dugmadi i nalojiti gdje treba, pa bi država odgovorila silom i odbranila svoju nejač od okrutnog tržišta.

Iskreno se nadam da je zalaganje za zaštitu nerazvijene domaće industrije bila moja pogreska u zaključivanju nečeg o čemu je profesor samo dao primjere gdje je to doista tako.  No, ako profesor doista misli da treba zaštititi domaću nerazvijenu industriju, mislim da je ozbiljno u krivu.  Prije svega, protekcionizam nije osobina liberalizma.  Protekcionizam ne pospješuje razvoj domaće privrede, već nagrađuje mediokritet i potiče nemar i lijenost.  Zašto se baviti inovacijama i unapređenjem produktivnosti ako nas je država zaštitila subvencijama, i poklopila stranu konkurenciju visokim uvoznim tarifama i regulacijama?  Očit primjer iz SFRJ: automobili Crvena Zastava.

Rješenje nedostatka kvalitetnog obrazovanja koje bi proizvelo tu takozvanu pametnu elitu, kao i obrazovano i konkurentno pučanstvo, nije u opsežnoj državi koja bi se velikim silama i resursima zauzela za edukaciju, već u maksimalnoj individualnoj slobodi, tj. minimalnoj državi koja se ne miješa u posao tržišta - u ovom slučaju to bi bili edukacijski vaučeri, gdje bi se škole na tržištu natjecale za studente.  Ali bez slobodne ekononomije džabe nam svo obrazovanje svijeta, čak i ako ga oružanom silom zadržimo u našim granicama.

Osvrćući se na profesorovo žaljenje zbog egzodusa mladih i sposobnih u inostranstvo,  ja kažem da nije bitno to što su nam najpametniji i najpreduzetniji otišli i još uvijek odlaze, doći će novi još pametniji i sposobniji ljudi ako otvorimo vrata biznisu i slobodnoj trgovini.  U slobodnom društvu ljudi ne odlaze iz zemlje, oni tamo hrle - često rizikujući vlastite živote da se dočepaju mogućnosti koje sloboda omogućava, tamo donose kapital, znanje, sirovine, energiju, sve što je potrebno za zdravu i konkurentnu ekonomiju.

Istina, domaći nekonkurentni industrijalci bi ozbiljnom liberalizacijom propali daleko brže nego što bi (kao danas decenjama odumirali) pod državnom zaštitom (na plećima poreskih obveznika), ali bi na njihovom pepelu (sa oslobođenim resursima) potom daleko prije nikli novi biznisi na zdravim temeljima.  Neki od novih biznisa bili bi stranog porijekla i vlasništva, gdje bi mahom radili i tajne poslovanja izučavali naši ljudi, neki od kojih bi stečenim znanjem i iskustvom eventualno otvorili i vlastite firme.  Znanjem i iskustvom u kreiranju vrijednosti na tržištu, a ne državnim protekcionizmom.

Dakle, sveobuhvatno rješenje je u sistemu koji je opsežno liberalan i koji se oslanja na tržište da građanima obezbijedi najbolje moguće proizvode i usluge,  Državu treba tretirati kao neophodno zlo koje mora biti svedeno na minimum.  Vlast maknuti iz većine stvari a ne dati je u ruke tobožnjim sposobnim i moralno andjeoskim državnicima, koje vec decenijama nikako da pronađemo i postavimo na vlast.  Pozicija države je takva da ona raspolaže tuđim novcem za korist drugih ljudi, a što nikako ne može donijeti promišljeno i moralno ponašanje u korist društva koje predstavlja.  Promišljeno jedino u vlastitu korist moćnika koji odlučuju.

Još na jednom mjestu sam naišao na sličan primjer domaćeg liberala i ekonomiste - Damir Miljević - koji takođe smatra da je potrebno zaštititi domaću privredu, tvrdeći da u nerazvijenim zemljama slobodna trgovina treba biti ograničena, jer po njegovom misljenju tržišna utakmica između razvijenih i nerazvijenih zemalja nije fer.

Ekonomista Miljević je isto viđenje ponovio i kasnije kada je naveo primjer opštine Rudo, gdje je rekao da nerazvijene opštine u BiH treba zaštititi i subvencionirati, da bi se postigla konkurentnost njenih industrija.  Zanimljivo je i to da njegovi kolege sagovornici, liberal i ekonomista Admir Čavalić i liberal i politikolog Danijal Hadžović na to nisu reagovali.  Bilo je to u ovoj zanimljivoj debati u organizaciji Liberalnog foruma iz Sarajeva.

No, kako bi libertarijanci popravili opštinu Rudo?  Ili bilo koju drugu opštinu, pošto su naravno sve siromašne jer smo zemlja trećeg svijeta.  Tako što bi opštinu Rudo proglasili spacijalnom ekonomskom zonom u BiH i entitetu RS, i potom - ne dovodeći u pitanje državnu i entitetsku teritorijalnost - bukvalno deklarisali nultu godinu.  To bi značilo isključenje iz gotovo svih državnih i entitetskih institucija, zakona, i obaveza, zadržavajuci samo policiju, osnovne pravne i sudske institucije sa funkcijom zaštite života, vlasništva, i garancije poštivanja ugovora.  Slikovitije govoreći, opština Rudo bi kopirala ekonomski model Hong Konga iz 1950tih i 60tih godina.  Tako bi jedna mala siromašna opština koja nema ni mnogo ljudi, ni znanja, ni prirodnih resursa, ni kapitala, a jedino sa nevjerovatno plodnom ekonomskom klimom, bez parazita i gdje svi žive od sopstvenog rada za nekoliko decenija doživjela ekonomsku transformaciju od koje zastaje dah.

Đavo je naravno u detaljima koji zahtijevaju odbacivanje toliko toga priraslog srcu i davanje šanse nečemu novom i nepoznatom. Ali ako je i liberalu teško zamisliti i svojski podržati slobodu, kako li je tek milionima građana koji uistinu vole državu.  Ako ništa drugo, onda je makar na momenat vrijedilo osloboditi svoj um od zauzdavajućih kanži države i zamisliti kako slobodan kao ptica na vlastitom tlu savijaš gnijezdo iz snova.



31 December, 2016

Sretna Nova 2017. godina!

Dragi libertarijanci, sretna, slobodna, i prosperitetna nam Nova 2017. godina! Da se ove godine još više družimo i sarađujemo (online & offline), i da u okretanju kolektivista u libertarijance budemo uspješniji nego ikada.

20 December, 2016

Ispovijest o samocenzuri jednog libertarijanca zbog straha od etikete 'zbunjenog rusofila'

Prije neki dan na Facebooku viđoh ovaj veoma cool i sasvim nezlonamjeran video klip iz Rusije, ali ne smjedoh ga podijeliti ni sa najbližim prijateljima a kamo li kao public post, zbog straha da bih mogao biti prozvan rusofilom.  Zabrinut mogućim neželjenim posljedicama, kukavički sam podvio rep. :)  Iako sam doista imao želju da to podijelim.  Jedan libertarijanac? Shame on me!

Facebook link: This Is How You Keep Kids Healthy Siberian Style!

YouTube ekvivalent:


Međutim, kada je jedan prijatelj isti taj klip kasnije podijelio sa mnom, odlučio sam instantno napisati ovu kratku ispovijest vlastitog sramotnog čina povinovanja propisanoj mudrosti javnog mnjenja.  U ovom specifičnom primjeru, pripisana mudrost je iziskivala moje uzdržavanje od dijeljenja zanimljivog sadržaja iz Rusije, jer pošto isti ne degradira tog vječnog neprijatelja Zapada, to automatski znači opasnost da će moj akt biti shvaćen kao simpatiziranje i veličanje neprijatelja.   Dakle, rusofil!  Stoga je bilo daleko pametnije činom samocenzure, tj. zanemarivanjem sadržaja u pitanju, doprinijeti očuvanju nadasve dragocjene harmonije društva u kojoj je Zapad neupitno dobar a Rusija izričito zao susjed.

Ovakvo regimentirano umno stanje prosječnog pojedinca je zasluga nevjerovatne učinkovitosti eksperimenta društvenog inzenjeringa - oblikovanja javnog mnjenja od strane centara moći za interes koncentrisanih specijalnih privatnih interesa.

Po pitanju Rusije, mišljenje javnog mnjenja je oblikovano da je Rusija trajna babaroga prema kojoj treba u nedogled nastaviti prakticirati hladno-ratovski mentalitet, u svrhu da im se ne dozvoli sticanje bilo kakvog pozitivnog svjetla u očima ostatka svijeta?  Sve što je pozitivno ili - kao u gornjem primjeru - interesantno u potencijalno pozitivnom smislu o Rusiji treba ignorirati, a sve negativno o njoj treba hitro i gromoglasno iznositi u prvi plan.  U nedostatku očiglednih mračnih namjera pri nastupima Rusije na internacionalnoj sceni poželjno je izmišljati laži i podbacivati spletke u svrhu njene diskreditacije.  Pri tom naravno ne treba brinuti o dokazima, jer, kao što je to opisao Zbignew Brzezinski, dovoljno je samo pozivati se na neslavnu sovjetsku istoriju Rusije da se postigne željeni efekt njenih zlih namjera i danas.

Iako volimo da se naslađujemo na račun bijedne ruske ekonomije, sve njene liberalne reforme i privredni napredak u novije vrijeme su nam mrske činjenice, jer to ne samo da ih izvlači iz ekonomske nemaštine već i oslobađa kontrole od strane Zapada.  Sva vojna ulaganja, inovacije, vojne aktivnosti, i spoljna politika Rusije moraju isključivo biti shvaćeni kao odrazi pretenzije za oživljavanjem Sovjetske imperije, nikakvo manje zlo od toga.  Ko u to ne vjeruje neka se samo sjeti Sovjetskog Saveza.  I ne daj nam bože bilo kakve kulturne razmjene sa Rusima, još bismo mogli početi tečno govoriti Ruski.  Jer mi smo ipak prefinjena Evropa.

08 December, 2016

Politički profitabilna patriotska mantra ekonomskog protekcionizma u potpunoj suprotnošću sa ekonomskom stvarnošću

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se izvinila hrvatskoj javnosti nakon što je otkriveno da je dubrovačkoj djeci na Dan branitelja Dubrovnika dijelila čokoladice srpskog proizvođača Pionir iz Subotice.


"Iznimno sam razočarana jer osobno zastupam i podržavam kampanju Kupujmo hrvatsko. U toj košari su se našli proizvodi koji nisu bili hrvatske proizvodnje, a koji se nalaze na hrvatskom tržištu. Hrvatska predsjednica mora promicati hrvatske proizvode i to se više neće dogoditi."

Šta reći da bi se dočarala banalnost ovog izljeva patriotizma hrvatske predsjednice kao i banalnost samog koncepta kampanje "Kupujmo hrvatsko", osim priložiti na razmišljanje sliku koja dočarava stvarnu tržišnu povezanost dvije susjedne zemlje.


Naravno, radi se o blokadi granica Srbije za hrvatski promet, koja je u jesen 2015. uvedena kao odmazda za blokadu granice sa hrvatske strane zbog spora oko problema sprječavanja prolaza vala izbjeglica kroz zajedničku granicu.  Jedanaest kilometara duga kolona šlepera sa robom za Srbiju govori sama za sebe.

01 December, 2016

Koje blagodati nam donosi zakon za strance o obaveznom posjedovanju 150 KM novčane vrijednosti po svakom planiranom danu boravka u BiH?

U članku na Vijesti.ba čitam da stranac po svakom danu namjerenog boravka u BiH mora posjedovati vrijednost od minimalno 150 KM. Citat: “Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, donijelo je Odluku o najmanjem iznosu sredstava potrebnom za izdržavanje stranca za vrijeme namjeravanog boravka u Bosni i Hercegovini, u skladu sa Zakonom o strancima. Odlukom je definirano da stranac prilikom ulaska u BiH u 2017. godini mora raspolagati sa 150 KM ili protivvrijednosti u stranoj konvertibilnoj valuti za svaki dan namjeravanog boravka u BiH.”


Da banalno ispitamo malo tu stvar. Ja na granici mogu reći da namjeravam ostati samo jedan dan i uz sebe priložiti dokaz o posjedovanju 150 KM novčane vrijednosti, a ostao sam 14 dana jer sam se super provodio. Istina, surfajući po kaučima i jedući pite kod svojih gostoljubivih prijatelja Bosanaca i Hercegovaca, onih 150KM vrijednosti nikako nisam trošio, tako da sam sve to vrijeme ostao uredan po zakonu.

Šta sad gospodo uhljebnici? Osim u slučaju ako ćete me po izlasku iz zemlje možda kazniti zato što sam obećao ostati jedan dan a ostao sam 14 dana, ili/i što na tih neplaniranih dodatnih 13 dana nisam unaprijed priložio dokaz o posjedovanju dodatnih 1950 KM (koliko iznosi cifra za 13 dana), očigledno da vam smicalica od 150 KM nije dovoljna da biste vi pomoću nje trljali ruke. Sa obzirom na vašu $tvarnu namjeru, daleko mudrije rješenje bi vam bilo da utjerujete pravilo da posjetioci toliko novca svaki dan moraju potrošiti, sa dodatnom klauzulom da proizvodi i usluge moraju biti domaće bh radinosti, sve to dokazujući uz uredno priložene račune po izlasku iz veledrž. vukojebine Bosne.

Sa obzirom da je ovaj zakon došao na prijedlog Ministarstva sigurnosti, dobija se utisak da ova legislativa ima zadatak pospješivanje sigurnosti stranaca u BiH. Što više para u džepu, to je čovjek manja meta raznih oportunista kao što su džeparoši, taksisti, otmičari, itd., ima smisla! Ili možda da se spriječe siromašni problematici, izbjeglice, migranti od ulaska u državu i tako spasi naš darežljivi socijalni sistem od kolapsa. Vašu okrutnu poruku nesretnom šljamu svijeta da Bosna i Hercegovina ne prima takve najbolje svakako možete jednostavno opravdati izgovorom kako je slična politika norma u nekim drugim državama. Malo čudna namjera, pošto smo većinom i sami takvi siromašni nesretnici.

A ima li prosječan Bosanac i Hercegovac 150 KM svaki dan u svom džepu? Jedva da na sebi ima dovoljno mesa da ga pas lutalica ima za šta ugristi. I ostat ćemo takav šljam od kosti i kože, sudbina potpomognuta katastrofalnim državnim mjerama poput ove. Ovakvim direktnim poticajima za nedolaženje stranaca u Bosnu i Hercegovinu ne samo da ne podižete razinu nekakve njihove sigurnosti, već i zatirete turizam, gušite svakodnevnu trgovinu sa kupcima iz susjednih zemalja, odagnavate međunarodnu biznis kooperaciju, otežavate kulturološke razmjene među ljudima, i šta sve još ne... A takođe ćete time osiromašiti i budžet koji ovim činom zapravo posrednim putem žudno pokušavate napumpati.

12 November, 2016

Platonova alegorija pećine kao oličje medijske doktrinacije društva

Bez obzira na šokantno razočarenje i višednevno tugovanje i razjarenost velikog broja pristalica Hillary Clinton zbog njenog poraza u američkim predsjedničkim izborima, ono što se njihovim porazom zapravo uistinu dešavalo ukazuje da je realistično za očekivati da se u umovima većeg nego ikad broja javnosti odigrava puno objelodanjenje Platonove Alegorije pećine, u njihovoj percepciji prema mainstream medijima.


Oni koji u proteklim američkim predsjedničkim izborima nisu bili u stanju uvidjeti očiglednu i bestidnu pristrasnost svih američkih pa i svjetskih mainstream medija  - ignorisanjem objavljivanja relevantnih procurenih Wikileaks informacija o nemoralnim i kriminalnim radnjama pojedinih kandidata, otvorenom diskriminacijom predsjedničkih kandidata (Trump, Johnson, Stein, ...) proizvodnjom pristrasnih ekspertnih mišljenja, manipulacijom javnosti namještenim anketama, saučesništvom u namještanju debata tajnim dostavljanjem pitanja, i na kraju holivudskim glumljenjem šoka zbog pobjede Trumpa koju - prema njihovim tvrdnjama - niko nije predvidio - teško da će za to imati bolju priliku sve do narednih izbora 4 godine kasnije.


Ali činjenica da je uprkos medijskog rata u korist američke Demokratske stranke, Hillary Clinton, i korporacijske mašinerije koja je stajala iza njih ipak pobijedio Trump je indikator da je dobar dio američke javnosti već neko vrijeme okrenuo leđa propagandnim manipulatorima.  Tome ide u prilog i činjenica da mediji iz godine u godinu ozbiljno gube publiku, gdje javnost sve više otkaziva kablovsku TV pretplatu i okreće se alternativnim medijima.  Zahvaljujući internetu i društvenim medjima, danas, mali ali rastući segment društva na najdostupniji mogući način konzumira i upoređuje lepezu online medijskih izvora kako bi imali dovoljno informacija za formiranje vlastitih zaključaka o istini.  Šokirani informacijama do kojih dolaze i duplo šokirani medijskim neizvještavanjem i manipulacijama informacija, sve veći broj građana se u inat upušta u vremenski zahtijevno informiranje i debatiranje unutar svojih poznaničkih krugova.  Među njima je takođe sve veći broj onih koji - zbog toga što su doboko zagrizli i vremenom postali eksperti u razotkrivanju medija - se odlučuju da i sami postanu dio alternativnih medija.  Sve to je ohrabrujući trend koji mi zaljubljenici individualne slobode možemo proslavljati, jer on se više nikad ne može zaustaviti i samo će još brže rasti.

Da bismo došli do odgovora zašto mainstream mediji ne obavljaju svoj posao savjesno kako se od njih to i očekuje, potrebno je preispitati naša uvjerenja o stvarnoj svrsi i odgovornosti medija.  Da njihova "sveta" funkcija možda nije da budu "nepristrasni" bilježnici i reporteri čovjekovih djela i vrlina, već da im je svrha proizvodnja vijesti i izvještavanje sadržaja koji će im donijeti profit.  A što jednostavno objašnjava činjenicu da mediji mogu biti i često jesu kupljeni i plaćeni da promoviraju agende koje često pomućuju, iskrivljuju, i prikrivaju stvarnost, u korist onih koji kupuju njihove propagandne usluge.


Iako je Platon napisao Alegoriju pećine sa namjerom da slikovito objasni svoju (pogrešnu) mističku viziju stvarnosti i imaginacije, ona daleko bolje oslikava današnju stvarnu - a potresnu - ulogu i uspjeh medija u manipulaciji društva.  Možda će ova uistinu ironična animacija stanja doktrinacije društva ponukati još neke da prestanu biti žrtve propagande i da potraže istinu drugdje, u raznolikijim medijima na tržištu.  Bez istine nije moguće razumno i moralno odlučivati, istina je ključna ako želimo živjeli u svijetu sa manje ratova i razaranja a više mira, pravde, kooperacije, prijateljstva, i prosperiteta.