A sjećam se da sam kao klinac išao sa cijelim selom na glavnu cestu da vidim Tita i ispratim ga u njegovom posljednjem prolasku kroz Travnik. Imao sam takva očekivanja da je Tito toliko velik i sjajan da sam u potrazi za tom blistavošću šarao lijevo desno pogledom po koloni automobila koja je polako prolazila, ali u svoj toj euforiji i buki među običnim ljudima u sakoima u tim limuzinama nisam uspio vidjeti Tita. Ostao sam duboko razočaran i uplakan zbog toga, neostvarena misija koja mi je ostala neprežaljena dugo godina. Eto tako je bio doktriniran jedan prosječan dječačić koji još ni u školu nije išao.
Inače moram reći da skidam kapu gospodinu Peri Simiću. Od njega sam ne tako davno konačno naučio da je Drugi svjetski za narode Jugoslavije kao prvo bio višestruki građanski rat, u kojem smo se međusobno tamanili, pa tek onda rat protiv nacističke Njemačke i fašističke Italije. Vlo bitna činjenica za koju se nadam da će se eventualno svakom čovjeku sa ovih prostora posložiti u glavi. Ovaj dokumentarac kao i mnoge druge gdje govori Pero Simić toplo preporučujem.
No comments:
Post a Comment