Koordinirani teroristički napadi terorista islamske države ISIS u petak, 13. novembra 2015. godine u Parizu, koji su rezultirali stotinama ubijenih i ranjenih, izazvali su talas solidarnosti ljudi širom svijeta sa ljudima Francuske. Društveni mediji kao što su Facebook,Twitter, Google+ i drugi brujali su sa kratkim porukama podrške za Francusku, među kojima je izrazito popularno i prominentno bilo i mijenjanje profilnih slika sa francuskom zastavom u poleđini. Sajtovi poput Facebooka cu čak pružali posebne aplikacije koje su omogućavale ljudima da to na jednostavan i brz način učine.
Želim istaći da se lično u potpunosti identifikujem sa nedužnim narodom Francuske za strašna nedjela terora od strane islamskih džihadista. Ubijanje nevinih ljudi je neopravdano i isto treba oštro osuditi, bez obzira na to koliko teroristi smatrali da je njihov razlog plemenit i svet. Međutim, ono što me muči je steknuti uvid tako viralne brzopotezne automatske reakcije masa ljudi, i njihovog opšteg nedostatka dobro obrazložene perspektive u pogledu toga ko su svi krivci u ovom slučaju. Dok umivanje profilnih slika u francuskom koloru: plavoj, bijeloj, i crvenoj izgleda kul i vizuelno može djelovati kao da govori glasnije od hiljadu riječi, bez pružanja pismene misli o specifičnim razlozima podrške to ostaje samo plitka pogodnost za površne i nepromišljene, ali za analitički um ostavlja neodgovorena i nedorečena pitanja od presudne važnosti. Vjerujem da je ovo odsustvo intelektualnog napora od strane pojedinca za razmišljanje jedan od razloga zašto svijet doživljava i zašto će nastaviti da doživljava ovakve i druge slične tragedije na prvom mjestu.
Da bi se porazio terorizam potrebno je mnogo više od emotivne solidarnosti i žaljenja prema neposrednim žrtvama. To zahtjeva iskreno sagledavanje problema, što uključuje i preispitivanje naših stavova o tome šta stvara terorizam, utvrđivanje ko su sve pravi krivci, i pronalaženje odgovarajućeg rešenja. Naprotiv, umotavanje u francuske zastave i pružanje gotovo nimalo objašnjenja o tome šta time zaista mislimo reći je pokazatelj naše kratkovidosti, jer i neprijatelj francuskog naroda takođe maršira pod njenom crveno-bijelo-plavom zastavom. Francuska zastava asocira na mnogo više nego samo na miroljubiv, kulturan, vrijedan, i simpatičan francuski narod. Ona u ovom konkretnom slučaju predstavlja i francusku Vladu, kao entitet sam za sebe, odvojen od francuskog naroda.
Da pređemo na stvar, dok smo ožalošćeni i stojimo u solidarnosti sa narodom Francuske, takođe treba da budemo ogorčeni zbog militarizma zapadnih vlada, uključujući i vladu Francuske. Ali mi takav nagon nemamo jer smo stalno dojeni propagandom, i/ili se plašimo posljedica koje sa sobom nosi politička nekorektnost. Dakle, mi ili nismo u stanju ili ne želimo da priznamo činjenicu da je terorizam na našim obalama u velikoj mjeri neželjena posljedica nasilnih promjena režima i vještačkih izgradnji nacija kroz vojni intervencionizam samouvjerenih i samopravičnih vladara Zapada. Čini se da velika većina stanovništva u zapadnom svijetu ne znaju ništa o kriminalnim radnjama svojih vlada na Bliskom istoku, posebno u posljednjih nekoliko decenija. Malo je ljudi koji su u stanju povezati tačkice da aktivnosti poput uništavanja zemalja, nasilne izgradnje nacija, i podupiranja poslušnih diktatora, dovode do nezamislive pogibije i stradanja nevinih ljudi, i konačno do radikalizacije pučanstva i stvaranja još više terorista.
Zapadni mediji su već dugo saučesnici vlasti u pletenju mrežu laži i propagande, kako bi se sakrivala istina od naroda i da bi se sprječila bilo kakva ozbiljna kritika prema vlastima od strane svojih građana. Postoji samo jedna stvar koja može da slomi ovaj ciklus. Otvoren um isključen iz mejnstrim medija, oslonjen na vlastito rezonovanje i donošenje edukovanih zaključaka, potkrijepljenih kvalitetnim i raznovrsnim informisanjem iz mnoštva nezavisnih izvora. Ako se iskreno istražuju aktivnosti francuske Vlade na Bliskom istoku u posljednjih nekoliko godina, lako se može doći do šokantnih prosvjetljenja i novih horizonata, koji su u sukobu sa interesima francuskog naroda i u suprotnosti sa principima slobodnog društva koji su oličje Francuske. Za neke donekle uvjeravajuća i ohrabrujuća okolnost može biti činjenica da francuska Vlada svoje intervencionističke spoljnopoliticke avanture često čini uz blagoslov i u dogovoru sa drugim moćnim evropskim i svjetskim vladama. Međutim, takvo predrasudno procjenjivanje stvari je samo obmana. Jedino kada smo dobro informisani o akcijama naših vlada u inostranstvu možemo zaustaviti mržnju prema spoljnom svijetu napajanu od strane našeg straha i neupućenosti.
U tu svrhu preporučujem makar dva izvora informacija za pronalaženje istine, izvan one servirane od strane mejnstrim medija, a koji mogu biti od pomoći za otkrivanje mnogih drugih.
Završio bih sa sljedećom provokativnom izjavom:
U našoj solidarnosti sa nevinim ljudima u Francuske i u osudi nedavnih terorističkih napada u Parizu, skrenimo takođe pažnju na nevjerovatno licemjerje i terorističke aktivnosti vojne agresije zapadnih vlada, koje bacaju bombe širom Bliskog istoka u cilju uništavanja suverenih država, vještačke izgradnje nacija, i podupiranja poslušnih diktatora, sve koje dovodi do nezamislivih stradanja nevinih ljudi i stvaranja još više terorista. Imajmo hrabrosti da zajedno izrazimo gnjev i osudimo preventivne agresorske ratove naših vladara; finansirane našim novcem, kreirane, javnosti prodavane, i održavane lažnim izgovorima i propagandom; da nas zaštite od imaginarnih neprijatelja.
