Hong Kong Protesti: Sudar titana i sporedna borba za istinsku demokraciju

Protestovanje u cilju ostvarenja demokratskog prava izabiranja vlastitih diktatora bez spoljašnjeg uplitanja je cilj vrijedan divljenja.  Upravo to je ono radi čega se demonstranti u Hong Kongu ovih dana okupljaju na ulicama. Oni žele slobodu da demokratski biraju predsjednika Izvršne vlade, bez da izborni kandidati moraju imati prethodnu saglasnost Pekinga.

Bez obzira na to kako će se stvari riješiti na kraju, tj. koja će strana učiniti kakav ustupak spasavanja lica Pekingu i obratno u svrhu okončanja trenutnih protesta u Hong Kongu, važno je iskreno pogledati ko su zapravo sve glavne interesne strane umiješane i šta je zaista u pitanju za svaku od njih, jer oni i njihovi interesi su ogledalo u budućnost ove najslobodnije ekonomije na svijetu.

Građani Hong Konga kao glavni akteri su podijeljeni po pitanju samog protestiranja u nastojanju ka izborenju za univerzalno pravo glasanja. Dok većina građana Hong Konga žele univerzalno pravo glasa, nisu svi jednako spremni da uđu u sukob sa maticom Kinom da bi to i dobili. Većina onih koji protestuju su studenti. Rođeni u godinama nakon Tjenanmen masaktra 1989., oni nikada nisu iskusili haos u svom životu. U poređenju sa prošlošću, oni su rođeni i živili su u blagostanju koje je nekada bilo nezamislivo, naročito mladi ljudi koji su rođeni i odrasli su u Hong Kongu. Većina ljudi starijih generacija, koji su iskusili mnoge velike ekonomske teškoće i politička previranja u prošlosti, žele stabilnost i ne žele nikakvu konfrontaciju sa Centralnom vladom u Pekingu.

No ipak, bez obzira na njihove različite poglede po ovom pitanju, većina ljudi Hong Konga preziru Komunističku partiju, i ne žele nikakvo miješanje Pekinga u njihovoj autonomiji. Zbog toga ne čudi činjenica da je toliko mnogo ljudi starijih generacija izašlo u podršku mladim demonstrantima, kada se počelo strahovati da bi vlada Hong Konga pod uticajem Pekinga mogla upotrebiti silu da slomi proteste. Oblikovan tokom 155 godina duge istorije britanske vladavine, patriotizam građana Hong Konga danas ne uključuje komunizam, nešto što je neosporno dobro manifestovano u ovim posljednjim 2014. septembarskim - oktobarskim protestima.

Međutim, želja da budu slobodni od uticaja Pekinga nije jedino što mnogi protestanti žele. Za neke, to je samo korak ka mnogo većim ciljevima. Ova "Kišobranska revolucija" takođe obuhvata grupe koje otvoreno pozivaju na punu demokratiju u Hong Kongu. Porast socijalnog populizma u posljednjih nekoliko godina je stavio pritisak na vladu Hong Konga da donosi zakone i prikuplja poreze za financiranje proširenih socijalnih programa. Frustrirani teškoćama u donošenju redistributivnih zakona zbog vladine relativne nelegitimnosti jer je pod Pekingovom komandom, cilj ovih kolektivističkih grupa je da u potpunosti demokratizuju vlast Hong Konga i tako joj daju punu demokratsku legitimnost da na sebe preuzima sve veći broj ovlaštenja u ime naroda Hong Konga. Drugi su frustrirani velikim nejednakostima za koje se najčešće okrivljuje kupovina i kontrola vlade od strane Hong Kong elite u ključnim industrijama, kao što su razvoj nekretnina. Neki su tako zaključili da bi demokratija pomogla obaranju cijena nekretnina, te se i taj izgovor koristi kao još jedan po njima dobar razlog da protestuju.

Hong Kong Vlada, čiji veliki dio kontroliše Peking, je jasno podijeljena između služenja građana Hong Konga i djelovanja na ruku vrhovnim vladarima u Pekingu. Oni koji služe interese Komunističke partije su predsjednik Izvršne vlade zajedno sa svim sudijama i drugim javnim zvaničnicima koje Predsjednik ima pravo da odabira kao i oko dvije trećine Zakonodavnog savjeta (LEGCO). Nasuprot njih su manjinski državni službenici iz logora Pan-demokratije, koji favorizuju ravnotežu u Vladi i univerzalna i jednaka izborna prava.

Moćni korporacijski specijalni interesi Hong Konga su takođe važna interesna sfera u ovim protestima.  Oni su neprimjetno promijenili svoju lojalnost od Britanaca na lojalnost Pekingu, nakon povratka Hong Konga u Kini 1997. Ovde se misli na velike korporacije, koje, kao rezultat njihove duboke upetljanosti sa vladom Hong Konga tokom mnogih decenija, su uspostavile efikasne monopole i kartele u nekim od ključnih industrija, a što je stvarni uzrok tolikih pritužbi naroda Hong Konga.  Prema Svjetskom indeksu burazerskog kapitalizma, (Crony Capitalism Index of the World) uprkos maloj i efikasnoj vladi, Hong Kong je rangiran kao prvi u toj listi.

Sljedeći interesni akter je Centralna Vlada Narodne Republike Kine.  Kao prvo, važno je istaći to da Kini treba Hong Kong onakav kakav je sada, jer ona zavisi od Hong Konga kao važnog međunarodnog financijskog centra. Stoga, Kini ne bi bilo u interesu da danas u potpunosti integriše Hong Kong u otadžbinu, kao što to nije bilo u njenom interesu ni za vrijeme Mao Ce Tunga kada se oslanjala na Hong Kong, ne samo za financijsku pomoć, već što je još važnije, da putem Hong Konga trguje sa ostatkom svijeta. Dobar primer ovog trgovinskog aspekta su Kineske Renminbi (RMB) demonirane Dim Sum obveznice izdate od strane Hong Kong banaka, koje su spasile ugled RMB valute nakon što Panda obveznice izdate od strane banaka iz Šanghaja nisu našle mnogo stranih kupaca.  Zapad ne vjeruje Šanghaju, ali vjeruje financijskom sistemu Hong Konga, koji je sa svojim Dim Sum obveznicama pomogao pretvoriti RMB u respektabilnu međunarodnu valutu, a polako u namjeri da konkurira dolaru za status svjetske rezervne valute.

Iako je Hong Kong danas od mnogo manjeg ekonomskog značaja za Centralnu vladu u Pekingu nego što je to bio za vrijeme Mao Ce Tunga ili čak u vrijeme primopredaje u 1997., značaj njegove političke poslušnosti kao neodvojivog dijela Kine i dalje je veliki. Beskrajna, a ponekad i smiješna, mantra o harmoničnom i prosperitetnom društvu recitirana je od strane zvaničnika Pekinga kad god se nađu u prilici da pričaju o Hong Kongu. Evo šta je rekao premijer Wen Jiabao u jednom od svojih posjeta Hong Kongu: "Domovina je dobra, Hong Kong je dobar. Hong Kong je dobar, domovina je dobra."  Među najvažnijim stvarima za Komunističku partiju je to da su sve njene pokrajine i teritorije u skladu sa oficijelnom politikom i da su lojalni režimu jedine postojeće stranke. Svi pozivi na demokratiju bivaju brzo ugušeni, a počinioci strogo kažnjeni.

Neposlušnost Hong Konga im je posebno zabrinjavajuća, jer Centralna vlada ne može da se miješa u unutrašnje stvari Hong Konga bez opasnosti izazivanjanja globalne osude, ili još gore, ekonomskih sankcija, pa čak i izazivanja rata. Ipak, dozvoljavanje čak i samo jednoj od njenjih teritorija da krene putem demokratije će podstaći druge da slijede isti primjer. Tako da Komunistička partija vješto koristi svoje razne podanike koje su joj na raspolaganju u Hong Kongu da utiče na proteste. Pored već pomenute podijeljene Vlade Hong Konga i pristalica iz burazerskih okruga velikog biznisa, komunistički režim iz Pekinga takođe angažuje lokalne nevladine organizacije (NVO) i bande trijade za remećenje i suzbije protesta. Slična taktika sa NVO se upotrebljava u naporima komunističkih vlasti iz Pekinga u suzbijanju i ometanju sljedbenika miroljubive sekte Falun Gong u Hong Kongu.

Dakle, Komunistička partija ima mnogo više da izgubi nego samo respektabilan globalni finansijski centar, ukoliko dozvoli jednoj od svojih pokrajina da nekažnjeno sprovede demokratiju. Za komuniste u Pekingu, demokratija je bolest koja će na kraju značiti kraj vladavine jedne partije, a san o "Zhōnghuá Rénmín Gònghéguó wànsuì" (中华人民共和国 万岁; doslovno:"[neka] Narodna Republika Kina [traje] deset hiljada godina") bi u slučaju dolaska demokracije sigurno uskoro došao do svog kraja. Na stranu jedna povezana bilješka, svi znamo šta se dogodilo sa sličnom imperijom koja je predvidjela hiljadu godina Rajha od strane nacista.

Tako da izgleda da sve što Kina čini u vezi sa najnovijim protestima u Hong Kongu je to da pokušava da donese kraj nemirima u nadi za očuvanjem dosadašnjeg statusa kvo, tako da može da nastavi sa svojom suptilnom i tajnom strategijom izgradnje sve veće lojalne podrške i ostvarivanja sve jače kontrole nad teritorijom Hong Konga.  Osim putem svojih dugih i uvrnutih pipaka u vlastima Hong Konga i krupnom biznisu, dio Pekingove strategije u okončanju tekućih Hong Kong protesta obuhvata i financiranje anti-protestnih grupa koje su u mnogim navratima do sada rušile štandove i govornice i sukobljavale se sa demonstrantima.

Konačno, u protestima su umješane i međunarodne interesne sfere, bez kojih sadašnji protesti ne bi bili ni pokrenuti u ovom trenutku, a kamoli da bi bili tako dobro organizovani i financirani. Glavna među njima je Vlada SAD, koja je nedavno priznala da financira pokret Occupy Central, kroz mnoge nevladine organizacije Hong Konga. Na primjer, američka nevladina organizacija sa sjedištem u Vašingtonu a pod nazivom "National Endowment for Democracy" (NED), zajedno sa svojim brojnim ograncima po čitavom svijetu, je zloglasna u raspirivanju nevolja širom svijeta kroz financiranje grupa koje pokreću šarene revolucije i svrgavaju demokratski izabrane vlade država.  Ustanak “Arapsko proljeće” na Bliskom istoku i “Euromaidan” građanski nemiri i državni udar na vladu Ukrajine, koji su doveli do ratova i mnogo stotina hiljada ubijenih i raseljenih ljudi, akcija koja se nastavlja u nedogled i danas, samo su neki od skorijih primjera američkih subverzija po svijetu. Rad NED-a u Hong Kongu sa raznim lokalnin nevladinim organizacijama je već godinama u toku, i što je urodilo plodom pošto su njihovi podanici među najorganizovanijim i najbučnijim grupama na protestima.

Ali pitanje je, naravno, zašto? Zašto bi vlada SAD stvarala haos za haosom širom svijeta? I od svih mjesta na svijetu, zbog čega to čini čak i u Hong Kongu?  Njihov razlog o zasigurno nije bilo u cilju osiguranja opstanka demokracije u svijetu, kao što bi to oni željeli da svi u svijetu vjeruju. Već se tu radi o imperijskoj oholosti Vašingtona, u namjeri da dominira svijetom. Riječ je o globalnoj ekonomskoj, financijskoj i vojnoj hegemoniji, neophodnoj za održavanje od kolapsa američke kule od karata. To je namješteni sistem čija je svrha podizanje profita Wallstreetu i vojno-industrijskom kompleksu.

Financijski sistem SAD je Ponzi šema (razbojnička prevara), održavana u životu samo sposobnošću američke vlade da upotrebljava silu i propagandu u izvlačenju poreza od svojih građana, ogromnim državnim pozajmljivanjem kredita od stranaca, i što je najvažnije inflacijom kroz štampanje novca bez pokrića. Ovaj posljednji metod je posebno moguć statusom dolara kao svjetske rezervne valute, što američkoj vladi omogućava beskrajno štampanje dolara i njegovo odlaganje na ostatak svijeta kao najveći američki izvoz. Da bi ovaj truli sistem mogao nastaviti da funkcioniše, američka država mora održavati ekonomsku, financijsku, i vojnu nadmoć nad svim mogućim državama rivalima, u svojoj misiji održavanja potpune hegemonije nad svijetom. Održavanje dominacije poziva na ogromnu potrošnju na medijske korporacije (prestitutke) u cilju ispiranja mozgova narodnim masama kod kuće i širom svijeta, zatim na sprovođenje bezbroj tajnih operacija na svim kontinentima, i na održavanje daleko najvećeg vojnog budžeta na svijetu, koji je veći od budžeta sljedećih osam najvećih vojski u svijetu zajedno.

 

Jednostavno rečeno, Vašington ne želi Kinu, sada najveću ekonomiju svijeta, sposobnu da lansira sopstvenu rezervnu valutu, niti da to uradi zajedno kao dio asocijacije pet nacija grupe "BRICS", i jedno i drugo rješenje koje bi moglo parirati američkom dolaru i donijeti konkurenciju Svjetskoj banci i MMF-u. Amerika ne želi Kinu sposobnu da konkuriše američkim nacionalnim interesima širom svijeta. Ona ne želi Kinu sposobnu da ispoljava svoju vojnu moć da zaštiti svoje nacionalne interese u svojoj geografskoj sferi uticaja a u kojoj SAD ima pretenzije. Stoga Amerika preferira Kinu rasparčanu na manje i slabije zemlje, koja ne može da napravi bilo kakav ozbiljniji izazov američkoj hegemoniji u bilo kom pogledu. U tu svrhu, SAD koristi Hong Kong da oslabi i destabilizuje Kinu na koji god način je to moguće.

Tako da gledajući iz perspektive šahovske ploče Vašingtona, Hong Kong demonstranti nisu ništa više nego samo korisni idioti, alati za unapređenje interesa američke vlade i njenih korporacijskih saradnika. S druge strane, američka vlada s aktima eksploatacije ljudi Hong Konga, putem iskorištavanja njihovih istinskih pritužbi i protesta za unapređenje sopstvene agende destabilizacije i slabljenja Kine, podržavanjem i pružanjem financijskih resursa različitim populističkim grupama u Hong Kongu, u stvari odvlači građane Hong Konga od realnih i stvarnih problema, ignorisanjem i zaboravljanjem činjenica koje čine ovo mjesto toliko prosperitetnim, i privlačenjem populističkih pritisaka za istinsku demokratiju, koja će polako ali sigurno ovaj svjetionik ekonomske slobode staviti na put socijalističke Evrope, Kube, i Sjeverne Koreje.

U narednim danima čitajte moj sljedeći članak o tome zašto demokratija nije jednako sloboda, i zašto će demokratija uništiti Hong Kong.

Ukrajinci spaljuju pozivnice za regrutaciju - Kukavičluk će spasiti svijet!

Ukrajinci spaljuju pozivnice za regrutaciju, odbijajući da prepuste svoje očeve, muževe, i sinove Ukrajinskom Ministarstvu zaštite.  Ja glasno pozdravljam ovaj hrabri čin i nezavisno razmišljanje tih ljudi. Još samo kada bi ostatak svijeta počeo djelovati na ovakav miran način, ratovi bi tada brzo postali stvar prošlosti.

 

 

Još jedan skoriji video:



 



I ako je ikome potrebna dodatna elaboracija zašto je ovo dobra stvar, predlažem da pogledaju američku ratnu komediju iz 1964. godine po nazivu “The Americanization of Emily”

 

Slijedeći redovi su jedan ključni dio filma koji će vas dati u razmišljanje:

 

“Te noći, mokar do kože, sjedio sam u džunglama Gvadalkanala čekajući da budem ubijen. Tada sam imao zasljepljujuće otkriće. Otkrio sam da sam kukavica. To je moja nova religija. Ja sam veliki vjernik u to. Kukavičluk će spasiti svijet!” … “Gospođo Barum, nikada nećemo prestati sa ratovanjem tako što okrivljujemo ministre i generale ili ratnohuškačke imperijaliste, ili sve ostale babaroge. Mi, ostali smo ti koji gradimo statue tim generalima i dajemo imena bulevarima po tim ministrima. To je do nas koji naše mrtve pretvaramo u heroje i naša bojna polja u svetilišta.”

Čitajte više o ovom interesantnom dijalogu ovdje.

Israelsko-Palestinski konflikt: Heretici govore istinu

Kao prvo moram da priznam da u mojim ranijim godinama - prije nego sam postao libertarijanac - uprkos mom potpunom neznanju o problematici nasilja u Palestini, ni tada nisam oklijevao da dam svoje svoje mišljenje o tom konfliktu kada bi se isti spomenuo. Bilo je kao da sam nekako sa sigurnošću znao šta se tačno dešavalo u Palestini i ko su bili dobri a ko loši momci. Pretpostavljam da je tu na djelu bila moja podsvijest, informacije za koje nisam mario a koje sam mnogo puta ni ne slušajući čuo putem zapadnih medija i koje su tokom mnogo godina potajno pohranjivane u mojoj memoriji, bez da sam se ikada zapitao o njihovoj ispravnosti. Bilo je to nekako sasvim prirodno, jedne te iste stvari koje sam u prolazu toliko puta čuo su vremenom postale neupitna istina. Možda je ovo dobar primjer i dokaz da medijska propaganda može biti toliko efikasna, bez obzira da li mi obraćamo pažnju na njen sadržaj ili ne.

Budući da sam posljednjih godina pratio i bio edukativno inspirisan Ron Paul Revolucijom, susretao sam se sa pitanjem Izraela i Palestine u mnogo navrata, i to je pod okriljem tematike spoljne politike postao dio interesovanja u mojoj libertarijanskoj edukaciji. Na internetu postoji obilje informacija i dezinformacija o palestinsko-izraelskom sukobu. Mnogo toga je čista propaganda sa obe strane sukoba. Međutim, uvidjeo sam da najbolji i najistinitiji izvori informacija dolaze od insajdera i drugih pojedinaca i grupa koji su u nekom trenutku imali promjenu srca i danas idu protiv konvencionalne mudrosti propisane od strane njihovih nacionalnih lidera.

Moja glavna namjera sa ovim tekstom je da podijelim neke od izvora informacija u koje sam stekao povjerenje kada je u pitanju palestinsko-izraelski konflikt. Nadam se da će moji čitaoci ovim nadasve hrabrim ljudima dati šansu i saznati šta oni imaju da kažu, a zatim, u kombinaciji sa uobičajenom svakodnevnom propagandom po ovom pitanju, da će sami odlučiti o tome šta da vjeruju.

Prvo bih da preporučim Generalovog Sina po imenu Miko Peled, čija tužna vlastita priča i odlična ali šokantna istorijska prezentacija je potpuno promijenila moje konvencionalno razumjevanje izraelsko-palestinskog sukoba. Rješenje za sukob dato u njegovoj prezentaciji je za mene najprihvatljivije koje sam susreo, i u potpunosti ga prihvatam. Ali više o tome malo kasnije.  Njegova jednosatna video  prezentacija definitivno zaslužuje da se pogleda, i ja je najtoplije preporučujem.

Sljedeće, ne postoji ništa uvjerljivije od sve više rastućeg broja izraelskih vojnika i veterana (kao ovdje, ovdje, ovdje, i ovdje) koji, pošto su nekada učestvovali u brutalnim ugnjetavanjima Palestinaca u Gazi i Zapadnoj obali, sada osuđuju akcije svoje vlade, i udružuju se i djeluju kroz organizaciju po imenu Breaking the Silence u ispoljavanju izraelske javnosti o surovoj realnosti svakodnevnog života u okupiranim teritorijama Palestine. Mnogo više fotografija sa njihovom obrazovnim djelovanjem možete pogledati na njihovoj Facebook stranici.

Mosab Hassan Yousef je Palestinac, sin lidera i suosnivača Hamasa Sheikh Hassan Yousef-a, koji pošto je predstavljen sa dokazima nasilja njegove organizacije u izraelskom zatvoru promijenio svoje viđenje konflikta. On je tada izdao Hamas i jedno vrijeme špijunirao za Izrael u cilju sprječavanja desetina samoubilačkih napada, time spasivši bezbrojne živote nedužnih ljudi, a sada radi na rasvjetljavanju Hamasa u svijetu kao zle organizacije, onakve kakva to zaista jeste. On je napisao knjigu pod naslovom Sin Hamasa, a njegova YouTube prezentacija koja govori o istini o islamskom ekstremizmu Hamasa, i koju toplo preporučujem, može se pogledati ovdje.

Gideon Levy, izraelski novinar na životnoj misiji izvještavanja o okupaciji izraelskim čitaocima koji neznaju šta se dešava na okupiranim teritorijama. Ovaj najomraženiji čovjek od sopstvenog naroda u Izraelu kaže: "Terorizam je oružje koje koriste slabići. To je strašno oružje i ja sam potpuno protiv toga. Ali ja razumijem odakle to dolazi. To dolazi iz očaja. " ... "Ja se često sramotno osjećam zbog onog što se radi u moje ime. Osjećam se zaista krivim prema Palestincima. Mislim da mi činimo strašne stvari prema njima. " ... "Trebalo bi da se desi nova intifada. Da se svijet i Izrael podsjete da ovdje postoji problem. Ja bih potpuno razumio Palestince ako bi oni započeli intifadu. Izrael ih je ostavio bez ikakvog drugog izbora. Ja ne mogu da zamislim šta bi Izraelci učinili ako bi bili pod takvom okupacijom. Palestinci nemaju ništa bez borbe za sebe. Oni moraju da se bore." Al Jazeera dokumentarac pod nazivom "Going Against the Grain" (u prevodu: "Rad suprotnog od onoga što je uobičajeno") koji govori o ovom novinaru strogo preporučujem za pogledati ovdje.

Židovska organizacija za promociju mira po imenu Neturei Karta - Ortodoksni Židovi čiji protesti (kao  ovdje, ovdje, i ovdje) i edukativni skupovi (kao ovdje, ovdje, i ovdje) u velikim gradovima širom svijeta su potpuno ignorirani i nikada nisu izvještavani u medijima.

Svi ovi takozvani heretici (jeretici) i izdajnici svoje vrste govore istinu koja se ne uklapa u opšteprihvaćene norme društava iz kojih potiču, i prirodno je da su kao takvi od njih odbačeni i ignorisani.

I šta sam to naučio od ovih prigušenih, omraženih, i ignoriranih glasova? Jedna stvar koju sam naučio jeste da ono što ljudi obično argumentiraju kada raspravljaju o izraelsko-palestinskom konfliktu je oko toga koja od dviju strana je više zla, ravnajući se prema vijestima o njihovim zločinačkim aktivnostima iz bliske prošlosti. I sam sam se nalazio upleten u ovoj igri ukazivanja krivice nasuprot i pro-izraelske i pro-palestinske opozicije, svaki put kada sam pričao o tome. Međutim, brojanje poena u vezi toga koja strana je u datom vremenu učinila više zla je kao da pričamo o simptomima bolesti radije nego o njenom uzroku.  To milo za drago vraćanje jedni drugima između Izraelaca i Palestinaca samo produbljuje sukob i ne čini ništa u korist njegovog rješavanja, kao što to ne čine ni ovakve površne međusobno optužujuće rasprave.

Osnovni uzrok izraelsko-palestinskog sukoba, a kao što na to upućuju mnogi izraelski insajderi i za što vode kampanje da se okonča, je "vojna okupacija."   Svi gore pomenuti Izraelski zviždači se slažu da je minimum rješenje da Izrael jednostrano okonča vojnu okupaciju Gaze i na Zapadne obale. To znači prestanak opsade Gaze, prestanak izgradnje jevrejskih naselja u Zapadnoj obali, dopuštanje Palestincima da odluče o svojoj sopstvenoj sudbini, i iskren zajednički rad Izraelaca i Palestinaca na traženju političkog rješenja u uspostavljanju trajnog mira kroz soluciju sa jednom ili dvije države.

Ali šta učiniti sa zlom po imenu Hamas? Zar neće Hamasovi fanatici tada izići slobodno i uništiti Izrael kao što i obećavaju? Djelovanjem Izraela jednostrano i vraćanjem Palestincima njihovo dostojanstvo i pružanjem prilike da odlučuju o svojoj budućnosti, Hamas će izgubiti svoju svrhu postojanja i ubrzo će postati marginalizovan od strane poštenih i miroljubivih Palestinaca, prvo do tačke sitne bande, a onda na kraju i do potpunog nestanka.

Takođe treba da shvatimo da je Izraelovo održavanje Gaze kao koncentracionog logora kao i širenje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali - oduzimanjem palestinske zemlje i presjecanjem i razdvajanjem njihovih zajednica visokim zidovima i putevima kojima mogu da putuju samo Izraelci, koristi samo Hamasu pošto je, da ponovimo, vojna okupacija od strane Izraela jedini razlog za postojanje Hamasa. Hamas cvjeta na Izraelovom ugnjetavanju Palestinaca, omogućavajući mu da barata većom političkom moći i da tlači i lakše radikalizuje nevine ljude koji žive u Gazi i u Zapadnoj obali.

Podjednako je važno da se razumije da ovaj aranžman takođe koristi militarističkoj izraelskoj vladi i izraelovom vojno-industrijskom kompleksu, tako što su izraelski političari u stanju vječitog rata u mogućnosti da raspolažu sa što više političke moći, da manipulišu propagandnom mašinerijom kako bi pošteni i marljivi građani Izraela podržali vlast, i da nastavljaju da prave nove narudžbine oružja i nagrađuju ugovorima svoje jatake u vojnim kompanijama. Stoga ne treba čuditi činjenica da je izraelska vlada bila instrumentalna u financranju uspostavljanja Hamasa.  Hamas na jednoj strani i Izraelova militaristička vlast i vojno-industrijski kompleks na drugoj strani, je kao brak sklopljen u raju.  Slabljenje ili tjeranje na koljena jedne od the dvije strane drugoj strani takođe donosi gubitak moći i uticaja.

Dakle, da bi zaista došlo do razrješavanja okupacije i bio uspostavljen trajan mir u Palestini, prvo mora doći do promjene stava u izraelskoj vladi. Jedini način da dođe do te promjene je stvaranjem kako unutrašnjeg tako i spoljašnjeg pritiska na izraelski režim. Unutrašnji pritisak na izraelsku vladu mora doći od izraelske javnosti i uglednih Izraelaca iz svih sfera života. Da bi se uspješno njegovao i rastao ovaj pritisak, potrebni su kontinuirani i neumoljivi napori aktivista, kao što su to gore pomenuti ljudi, da nastave sa edukacijom javnosti i obezbijede vođstvo u organizovanju i pružanju pritiska na izraelsku vlast.

Takva značajna unutrašnja mirna akcija od strane izraelskog pučanstva bi takođe uveliko doprinijela u skretanju pažnje na izraelsko-palestinsko pitanje u svijetu i rezultiralo bi sve većim pritiskom na međunarodnu zajednicu, posebice na vitalne saveznike vlade Izraela, da povuku financijsku i političku podršku i moralno osude militaristički režim u Izraelu, primoravajući ga na preispitavanje svoje cionističke politike prema Palestincima.

U dugoročnom pogledu, moja želja je vidjeti da rješenje sukoba u Palestini na kraju ode i korak dalje, gdje bi izraelska i palestinska vlada sa vremenom ispravile nepravde iz prošlosti. Suprotno tome što često možemo čuti da Izraelci i Palestinci ne mogu da žive zajedno u jednoj zemlji, neopozivi istorijski dokazi govore drugačije. Palestinci i Izraelci su vijekovima živili jedni pored drugih, i to sve može da se desi ponovo. Iz tog razloga ja sam pobornik gledišta za koje se zalaže Generalov Sin Miko Peled, a koje glasi da je jedino fer da Palestincima treba ispuniti pravo na povratak u svoju cijelu domovinu. Vremenom, nakon okončanja okupacije i omogućavajući dvijema narodima da slobodno komuniciraju, da uče jedni od drugih, trguju, i ponovo steknu poštovanje i povjerenje jedni prema drugima, treba doći i vrijeme kada će Palestinci i Jevreji kao i nekad prije opet početi da se slobodno kreću i naseljavaju širom Palestine gde god pozele.

Njihova međusobna borba nije jedinstvena u svijetu. Istorija čovječanstva je puna primjera sa suštinski istim problemom. Problemom pomiješanih ljudi koji žive na nekom geografskom komadu ove planete, sa raznim ali jedva raspoznatljivim razlikama, naroda koji su u prošlosti u želji za dominacijom vodili nebrojene ratove prolijevali rijeke krvi, porobljavali, i protjerivali slabije od sebe.  U ovom 21. vijeku, čovječanstvo sebi duguje obavezu da nauči iz grešaka iz prošlosti i da počne rješavati međuljudske razlike isključivo mirnim putem.  Jedini način da dorastemo za takve podvige je evolucijom u poštivanju i vrjednovanju individualnog ljudskog života sve do mjere kada ćemo instinktivno djelovati protiv svih onih koji požele kolektivno da donose odluke u ime pojedinca.

Razgovor sa Davidom Friedmanom

Razgovor sa doktorom Davidom Friedmanom o nekim od rješenja njegove verzije anarho-kapitalizma, o potencijalnim problemima anarho-kapitalizma, kao i mogućim načinima ostvarenja slobodnog društva. 

Pogledajte cijeli intervju u HD rezoluciji i sa domaćim titlovima na YouTube kanalu ovdje

Prvi dio: Haos, anarhija, kapitalizam, i anarho-kapitalizam.

Transkript prvog dijela je dostupan ovdje

Drugi dio: Anarho-kapitalizam prirodnog prava i konsekvencijalni anarho-kapitalizam

Transkript drugog dijela je dostupan ovdje

Treći dio: Ograničenja NAP principa neagresije i zaštita nezaštićenih.

Transkript trećeg dijela je dostupan ovdje

Četvrti dio: Privatno i javno vlasništvo zemljišta.

Transkript četvrtog dijela je dostupan ovdje

Peti dio: Zaštitne agencije nasuprot reketarskih bandi i način odbrane od država.

Transkript petog dijela je dostupan ovdje

Šesti dio: Rješavanje sudskih žalbi, neagresija prema djeci, i nulta uloga za državu.

Transkript šestog dijela je dostupan ovdje

Sedmi dio: Kejnzijanizam, Čikaška škola, Austrijska škola, i Anarho-kapitalizam.

Transkript sedmog dijela je dostupan ovdje

Osmi dio: Sprovođenje Mašinerije slobode u realnost i načini promovisanja libertarijanizma.

Transkript osmog dijela je dostupan ovdje